четвртак, 27. јун 2019.

Ujed usred šetnje

Šetamo ,predveče, našim gradom. Ako se ovo mesto može zvati gradom.
 Pešačke staze izlomljene, podignuti trotoari od korenja, razbijeni zbog naknadnih radova, neprofesionalno krpljeni, sve u svemu ružna slika.
 Mnogo je staračkih domaćinstava gde nema ko da poseče rastinje koje se spustilo na trotoare, prolaz je skoro nemoguć i naravno ovakvo je žbunje idealno mesto za leglo komaraca.
 Nema tu nadležnih koji bi ovako zapuštene trotoare prijavili gradskom zelenilu, pa da se to dovede u red.
 I gle, izujedaše me za tren oka. Kako nastaviti šetnju i uživati opuštajući se?
Nema opuštanja!
Šetam i stalno osećam peckanje, svrab, i osećam kako mi se diže pritisak. Umirujem sebe, ali teško ide.
Šta ćemo, okrenuli smo se kući da što pre natopim sebe jabukovim sirćetom i da se "opustim".


Нема коментара:

Постави коментар

Punoletstvo mog unuka

 Ovih dana nešto nema komaraca. Tako ja nemam o čemu da pišem, hahaha.   Naravno, uvek ima o čemu pisati, samo sam ovih dana zaista zauze...